mis_ twilight (citat):Ja ne znam da li volim da sanjam... a sanjam
puno i cesto... i nekad jako cudne stvari.... u zadnje vreme najcesce
sanjam svog tatu koji je preminuo pre dve i po godine... valjda zato
sto mi mnogo nedostaje... i zato sto verovatno nisam jos uvek spremna
da odrastem!
i ja sanjam veoma cudne snove u poslednje vreme. najcesce snove nekog progoniteljstva i mucenja, ali se srecnom zavrse na vreme. medjutim u proslu subotu stvari su se malo otrgle kontroli i naizgled obican san koji je bio obicna prica o nepravdi pretvorio se u najgori san koji sam ikada sanjala. u pocetku nisam zelela da ga napisem ovde, ali sad jednostavno nekako moram jer imam osecaj da ce mi biti barem malko bolje. osecam se jos uvek veoma uplaseno.... naime, mozda ste i primetili da me prosle subote ovde nije bilo a to je bilo zbog toga sto sam sa sestrom jos rano ujutro otisla u novi sad gde trenutno nemam internet. posto je bilo tek oko pola 8 mi smo se vratile na spavanje kad nas je ujak odvezao u stan i tako je pocelo...
--Sedimo na casu matematike i umesto sa svojom najboljom drygaricom ja sedim sa najlosijim djakom, a Ema je nekim razlogom izostala. Dobijamo kontolni i ja dobijam neku normalnu ocenu i secam se da sam bila zadovoljna. Ta devojka do mene dobija 1 i nesto prepravlja, prof. se okrece i opominje mene kao da ja prepravljam i govori mi da ce mi dati keca sto i cini. Ta nepravda me je i zapravo zabolela te sam pocela da se zalim na sta je on odgovorio celom razredu da se mogu zaliti i zvati ga koliko god hocu ali da se on ni na jednu zalbu nece odazvati. ja sam ucutala jer nije bilo svrhe i jedino sam mislila o tome kako cu ja to spomenuti mojoj jadnoj mami.... tada profesor ustaje i krece nesto da prica sa njima i neko iz razreda govorri kako je lako meni o drugarici kad mi nikad nista ne pisemo na casovima. kad je to cuo, profesor se okrenuo i pogledao me
"kako ne pises na casovima"
"lepo, nemam potrebe"
"zar ni na matematici??"
"ne,na matematici uvek pisemo i Ema i ja, ali biologiju,geografiju,istoriju i slicno nikad ne pisemo"
"zasto ne pisete" prof. me je upitao a lice mu je bilo veoma zainteresovano,kao da je otkrio nesto novo,posebno sto ga veoma veoma zabavlja nekako..
"zato sto nemamo potrebe. nemam potrebu da pisem kad mi je dovoljno da je slusam sta prica i da pamtim odmah.." ja sam mu odgovorila a njegovo lice se izmenilo u nesto sto kod mog prof. mate citas kao strasno odusevljenje (poput onoga kada tacno sam uradis veoma tezak zadatak)
"a mogu li ja da ti pokazem nesto??" pitao me je, ja nisam ni stigla da odgovorim i tad je zapoceo moj pravi kosmar. prislonio mi je ruku na celo, tako da je njegov dlan pokrivao vecinu mojih ociju tako da nisam mogla da vidim lepo kao i ostatak moga lica. pritisnuo mi je pristima celo i ja kao da sam nestala, nisam osecala nista. sve je bilo belo, jako svetlo, tlo je bilo poput mocvare, malo zemlje tj. kopna malo vode, a na mestu njegovog dlana bila je crna senka koja mi je onemogucavala da vidim napred. taj dijalog ne mogu da pisem kao onaj gore. prepricacu ga, ali ga se ja i dalje jako plasim. cula sam glas. muski,nepoznat i tih. govorio mi je nesto sto se ne secam sta a ja sam pokusavala da uzvratim sa 'ne zelim' ali glasa nisam imala, cak ni daha da skroz izgovrim,uvek mi je falilo slovo 'm'. setila sam se dela kad mi je rekao 'sve sto ti umes, sve tvoje sposobnosti to je za budale, i vi me mozete zvati kako hocete, ali ja sam v... " mislim da ne moram da vam opisem kako sam se osecala. njegovo ime sam namerno izostavila jer ne volim da ga spominjem a mislim da ce vam biti i vise nego jasno ko je. rekao mi je dalje, glasom tisim nego pre i to sam jedva razumela, verovatno jer sam se vec budila. rekao mi je da odgovorim kad dodjem na raskrsnicu, ali da cu ako sam pametna odgovoriti ono sto on zeli da cuje...
mislim da nema potrebe ggovoriti o mojim utiscima tog sna. ja i dan danas ne mogu da dodjem sebi i mislim da ni jedan sanovnik ili bilo koji tumac snova ne moze da me nazalost opovrgne od onoga u sta sam ubedjena... nazalost.
_NikA_ (citat):jao, ja sam jednom sanjala da sam upoznala RBD i bas je stvarno izgledalo i jako sam se iznervirala kad sam se probudila
i ja sam to sanjala, ali davno. i da me any grli i da pevam sa njima...i eto na kraju sam ih i upoznala
)))))))